PROCJENA PRIVRŽENOSTI DJECE U FAZI PRILAGODBE NA JASLICE

Znanstveni rad na koji sam se osvrnula u ovom blogu je Validacija ljestvice za procjenu privrženosti djece rane dobi u fazi prilagodbe na jaslice, a kojem je cilj bio provesti mjerni instrument koji bi pomogao djeci da se brže prilagode.

Polazak djece u vrtić unosi veliku promjenu u njihov život, ali i život roditelja. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju njemu nepoznate osobe. Period prilagodbe predstavlja težak i stresan period za većinu djece. Koliko će dugo prilagodba trajati ovisi i o emocionalnim vezama koje je dijete do tada razvilo.

Kako se dijete osjeća?

Dolazak djeteta u vrtić za njega predstavlja izlazak u svijet. S jedne strane imat će želju upoznati novo mjesto i nove ljude, a s druge strane osjećat će nelagodu, strah i odbijanje.

Da bi stekao sigurnost u nove ljude potrebno mu je određeno vrijeme.Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete, ono ovisi o njegovu temperamentu, iskustvima i emocionalnim vezama koje je do tada razvilo.

Privrženost

Iako je dijete najčešće privrženo i ocu i majci, u većini slučaja ono će biti više privrženo majci te s njom imati jače razvijni emocionalni odnos. Važan faktor, koji zasigurno utječe na kvalitetu privrženosti jest ponašanje majke i njezin odnos prema djetetu. Smatra se da su majčina osjetljivost na dijete i njezino prilagođavanje djetetovim potrebama i ponašanju najvažniji konstrukt sigurne privrženosti. U praksi, može se reći da iskusan odgajatelj nakon uvodnog intervjua i nekoliko razgovora zasigurno može procijeniti kakva je roditeljska osjetljivost, a time i kvaliteta dječje privrženosti roditelju i „težina“ prilagodbe djeteta na vrtić.

Temperament

Ne smije se izostaviti još jedna važna karakteristika, a to je temperament djece. Dijete „lakšeg“ temperamenta lakše će i bolje prihvatiti odvajanje od roditelja, kao i novu sredinu i osobe oko sebe, dok će dijete „teškog“ temperamenta teško prihvaćati nove ljude, neće prihvatiti utjehu i biti će vrlo plašljivo.

 Roditelji

Djetetova prilagodba uvelike će ovisiti o roditeljima, odnosno o njihovim stavovima. Djetetu treba pokazati da je vrtić pozitivno i zabavno mjesto, rastanci u vrtiću trebaju proći u veselom i ugodnom raspoloženju jer mu time dajete do znanja da je tu lijepo i da nema razloga za tugu. Smirenost i iskrenost od presudne su važnosti.

 Zaključak

Prilagodba nema određeni rok trajnja. Može biti kraća i duža. O tome koliko će trajati osim ličnosti djeteta ovisi i o samim roditeljima koji mogu puno napraviti da dijete ima što lakšu prilagodbu. Također ovisi i o odgajateljima, stoga je nužno odgajatelje sustavno educirati i profesionalno usavršavati u području razvoja privrženosti kako bi bolje razumjeli ponašanje djece  i njihovih roditelja te lakše prepoznali karakteristike određenih obrazaca. Značajno je i imati ugodnu i podržavajuću atmosferu uz mnoštvo poticaja za igru i aktivnosti.

Nakon nekog vremena, kada se dijete oslobodi jaslice će postati mjesto na koje će dijete rado dolaziti i provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.

Smatrate li da bi majke trebale imati dulji porodiljni dopust, odnosno više od 12 mjeseci?

Svaka 2.žena iskusila je negativan utjecaj trudnoće na karijeru. Biste li „žrtvovale“ karijeru i vratile se na posao što je brže moguće ili provele više vremena s djetetom i „trpile na karijeri“?

Jeste li za ili protiv da dijete ide u jaslice? Hoćete li poslati svoje dijete?

Više o ovoj temi i mjernom instrumentu koji bi pomogao djeci da se brže prilagode pronađite na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=220998

TRAUMATSKI DOGAĐAJI U DJETINJSTVU I PSIHOSOCIJALNO FUNKCIONIRANJE MLADIH

Djeca koja su izložena traumatskim događajima mjenjaju unutrašnju sliku svijeta, oblikuju shvaćanje sebe i drugih te formiraju očekivanja od budućnosti na drugačiji način

Na ovaj osvrt potaknuo me znanstveni članak Nezlostavljajući traumatski događaj u djetinjstvu i psihosocijalno funkcioniranje mladih koji istražuje povezanost izlaganja nezlostavljajućim traumatskim događajima u djetinjstvu s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja mladih. Danas je svijet sve okrutniji. Ratova, prijetnji, nasilja, siromaštva i patnje je sve više, a često nažalost ispaštaju oni najneviniji, djeca. Zbog toga što su rođena na krivom mjestu i u krivo vrijeme nemaju priliku živjeti bezbrižno djetinjstvo, a zbog onih koji im to "kradu" ponekad ispaštaju cijeli život. Stoga neka nas ovaj osvrt i rad potaknu da svijet učinimo boljim mjestom za odrastanje djece.

Trauma

Trauma je svaki bolni doživljaj ili iskustvo koje izaziva trajnije posljedice. Traumatski događaji uključuju smrt, naslije ili prijetnju životu te svjedočenje tragičnim zbivanjima (nesreće, ratovi, katastrofe). Neposredno nakon takvih događaja ljudi imaju niz reakcija. Traumatsko iskustvo koje uključuje osobno pojedinca naziva se trauma privrženosti, a javlja se nakon traumatskog događaja povezanog s odnosima u kojima postoje snažne emocionalne veze (obiteljsko nasilje).

Posljednjih godina istraživači donose zastrašujuću brojku od 60,8% mladih koje je neposredno doživjelo jedan traumatski događaj.

Traumatski događaji kojima su izložena djeca smatra se i traumatskim događajem za roditelja zbog specifičnog odnosa roditelja i djece.

Reakcije

Najčešće posttraumatske reakcije djece su: strah, šok, nevjerica, povlačenje, agresivnost, napetost te ponavljanje događaja kroz crtež ili igru i poteškoća da se nastavi s dotadašnjim životom.

Nezlostavljajući traumatski događaji

U klasifikacijama traumatskih događaja kojima su izložena djeca razlikuje se zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji od traumatskih događaja (najčešće izvan obitelji) pa se o njima govori kao o nezlostavljajućim traumatskim događajima (ratovi, sukobi, prirodne katastrofe, ubojstva, silovanje, vršnjačko naslije itd.).

Takvi traumatski doživaljaji imaju brojne ponašajne i psihološke posljedice ovisno o različitim faktorima, što uključuje spol, dob, obiteljsku i socijalnu podršku. Nezlostavljajući traumatski događaju uvelike utječu na psihološko funkcioniranje djece. Izloženost nasilnim događajima u djetinjstvu povezan je s razvojnim i ponašajnim teškoćama te posljedicama po tjelesno i mentalno zdravlje tijekom kasnijeg života.

Nezlostavljajući traumatski događaji rijetki su u životu pojedinca. Dječaci su znatno češće izloženi nezlostavljajućim događajima, tj.događajima koji ne uključuju nasilne događaje u obitelji, a djevojčice kod takvih događaja pokazuju izraženije reakcije.

Kako djeci pružiti podršku?

Važno je osigurati tjelesnu sigurnost, potaknuti na razgovor o događaju, osigurati podršku, povezati djecu s drugom djecom, ohrabrivati i poticati pozitivnu atmosferu.

Važno je reagirati na vrijeme! Podrška je najvažniji činitelj oporavka!

Više o ovoj temi pronađite na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=254584