Perfekcionizam: Vrlina ili mana?

Autori znanstvenog rada su: Diana Sutlović, mag. psych. i prof. dr. sc. Zora Raboteg-Šarić
Ključne riječi: perfekcionizam; privrženost roditeljima; adolescenti

Izvorni rad: Povezanost kvalitete privrženosti roditeljima s različitim aspektima perfekcionizma kod adolescenata

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=261228

Prema teoriji privrženosti (Bolwby, 1969.; prema Berk, 2008.), kvaliteta emocionalne veze koja se razvija između djeteta i njegovog primarnog skrbnika utječe na razvoj pojedinca kroz cijeli životni vijek. Upravo zbog toga zanimalo me koji su aspekti perfekcionizma kod adolescenata s obzirom privrženosti roditeljima.

Često se susrećemo s pojmovima perfekcionist i perfekcionizam, ali što uopće ti pojmovi znače i kakvi su „perfekcionisti“?

MITOVI:  Perfekcionizam je isključivo negativan, perfekcionizam = izvrsnost,  perfekcionisti su uspješni

Karakteristike perfekcionista:

·         Smatraju da bi bili puno zadovoljniji sobom da uspiju promijeniti neke stvari.

·         Bez obzira na to što su postigli, zadovoljstvo i sreća traju puno kraće nego što su očekivali.

·         Vjeruju da se sreća i unutrašnji mir mogu postići samo ako se sve odvija po planu.

·         Ako stvari pođu po zlu, doživljavaju to kao svoju krivnju.

·         Smatraju da se rad i upornost ne računaju i da je jedino mjerilo uspjeha rezultat.

·         Izuzetno ste natjecateljski raspoloženi u gotovo svemu što rade.

·         Zamišljaju kako će vam se drugi diviti nakon što ostvare neki cilj.

Perfekcionizam se najčešće definira kao stil osobnosti koji se očituje u težnji za besprijekornošću i postavljanju prekomjerno visokih standarda, pri čemu se vlastita izvedba pretjerano kritično ocjenjuje, a vlastita vrijednost procjenjuje se na temelju uspješnosti izvedbe, korijen ima u djetinjstvu pri čemu ključnu ulogu u njegovu razvoju imaju roditelji.

Perfekcionisti imaju visoke standarde, vrednuju red i organizaciju i nastoje izbjeći pogreške te stoga teže donose odluke i poduzimaju akcije. Njima je također jako važno kako ih evaluiraju njihovi roditelji, tj. kakva su njihova prošla i sadašnja očekivanja i što im zamjeraju

Za adolescente roditelji kao figure privrženosti imaju dvije važne uloge: ulogu sigurnog utočišta kojem se vraćaju i od kojeg traže zaštitu tijekom stresnih situacija i ulogu sigurne baze koja im služi kao podrška u istraživanju okoline i razvoju vlastite neovisnosti od roditelja.

Prema teoriji socijalnog učenja, djeca i adolescenti imitiraju perfekcionizam svojih roditelja zbog čega i oni sami razvijaju perfekcionizam.

U istraživanju je sudjelovalo 350 srednjoškolaca prosječne dobi od 16 godina.

Glavni cilj ovog istraživanja bio utvrditi je li, i na koji način, kvaliteta privrženosti adolescenata majci i ocu povezana s različitim aspektima njihovog perfekcionizma te koji se aspekti perfekcionizma kod adolescenata mogu najbolje objasniti na temelju kvalitete privrženosti majci i ocu. Dodatan je cilj provjeriti jesu li adaptivni i neadaptivni aspekti perfekcionizma podjednako izraženi među adolescentima različitog roda.

Rezultati dobiveni istraživanjem pokazali su da su djevojke više organizirane od mladića, sklonije su redu i organiziranosti u odnosu na mladiće,  pri čemu su mladići privrženiji ocu u odnosu na djevojke, dok razlika u kvaliteti privrženosti majci nije značajna

Također istraživanje pokazuje da mladići biraju očeve kao figure privrženosti češće nego djevojke i u većoj mjeri im se obraćaju za savjet koji je više vezan uz njihov rod, dok djevojke imaju manje iskustava bliskosti s ocem od mladića. Nadalje, odnos kćeri i oca je u većoj mjeri obilježen sukobima oko autonomije nego odnos sina i oca.

AKO SMO TOME SVI IZLOŽENI ZAŠTO NISMO SVI PERFEKCIONISTI?

SMATRATE LI PERFEKCIONIZAM MANOM ILI VRLINOM?

Struktura vrijednosnih orijentacija i hijerarhija vrednota učenika strukovnih škola

Autori znanstvenog rada: Darko Lončarić, Sanja Tatalović Vorkapić, Učiteljski fakultet, Rijeka

Ključne riječi: vrijednosne orijentacije, učenici strukovnih škola

Izvorni znanstveni rad: Struktura vrijednosnih orijentacija i hijerarhija vrednota učenika strukovnih škola

https://www.researchgate.net/publication/236010357_STRUKTURA_VRIJEDNOSNIH_ORIJENTACIJA_I_HIJERARHIJA_VREDNOTA_UCENIKA_STRUKOVNIH_SKOLA

Ljudske vrijednost su definirane kao trajna vjerovanja koja utječu na izbor određenoga načina ponašanja . Nastaju kao rezultat socijalizacije pa je zato izrazito važno uzeti u obzir obilježja društveno strukturiranog iskustva i kulturne, stavova i ponašanja.

Stoga je sasvim razumljivo da su važan i neizostavan dio niza socijalno aktualnih tema, kao što su rasizam, politička ponašanja, društvena pravda, društvene promjene itd.

Istraživanje koje je provedeno uključuje učenike srednjih strukovnih škola, a interes proizlazi iz nekih dosadašnjih spoznaja o specifičnostima ponašanja upravo tih učenika u odnosu na njihove vršnjake koji pohađaju gimnazijske programe. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa provelo je potkraj školske godine 2003./2004. opsežno istraživanje "Nasilje u školama", pri čemu su utvrđivani opseg i obilježja nasilničkoga ponašanja kod učenika u osnovnoj školi, gimnaziji, stručnoj četverogodišnjoj i stručnoj trogodišnjoj školi. Ponašanje učenika procjenjivali su razrednici te je dobiveno da se po raznolikosti i učestalosti nasilničkoga ponašanja statistički značajno ističu srednje stručne četverogodišnje i trogodišnje škole. Dakle, ponašanje učenika može biti povezano s njihovim vrijednostima. 
Veže li se određeno ponašanje doista uz određenu školu? I jesu li strukovne škole sklonije problematičnijim ponašanjima i zašto? Brojna istraživanja bave se ovim pitanjima, a jedno od njih je i sljedeće.

Cilj istraživanja bio je utvrditi vrijednosne orijentacije reprezentativne podgrupe srednjoškolaca srednjih stručnih škola Primorsko-goranske regije.

U istraživanju je sudjelovalo 760 sudionika deset srednjih stručnih škola u Rijeci i Opatiji.

Iz rezultata eksploratorne komponentne analize izvedeno je nekoliko važnih zaključaka. Komponentna struktura upitnika primijenjenog na učenicima strukovnih škola znatno se razlikuje. Raspored tvrdnji po komponentama sugerira da učenici strukovnih škola ne diferenciraju samoostvarujuću i konvencionalnu orijentaciju. Umjesto navedene podjele, učenici uz konglomerat samoostvarujuće i konvencionalne orijentacije diferenciraju još i religijske, pacifističke i altruističke vrijednosti te vrijednosti u čijoj je osnovi zabava, autonomija i uzbuđenje. Stoga učenici srednjih strukovnih škola posebnu važnost pripisuju diferencijaciji navedenih vrijednosti.

Eksploratorna komponentna analiza pokazala je i da se na uzorku učenika strukovnih škola mogu diferencirati i specifične ležerne hedonističke vrijednosti usmjerene na autonomiju, zabavu, komfor i izazove, što možemo lako razlikovati od aktivnih hedonističkih vrijednosti s karakterom imperativa i dominacije, poput ugleda, moći, utjecaja, zarade i standarda. 

Smatrate li da su učenici strukovnih škola skolniji problematičnom ponašanju i zašto? I je li teško predavati u takvim školama? 

PROCJENA PRIVRŽENOSTI DJECE U FAZI PRILAGODBE NA JASLICE

Znanstveni rad na koji sam se osvrnula u ovom blogu je Validacija ljestvice za procjenu privrženosti djece rane dobi u fazi prilagodbe na jaslice, a kojem je cilj bio provesti mjerni instrument koji bi pomogao djeci da se brže prilagode.

Polazak djece u vrtić unosi veliku promjenu u njihov život, ali i život roditelja. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju njemu nepoznate osobe. Period prilagodbe predstavlja težak i stresan period za većinu djece. Koliko će dugo prilagodba trajati ovisi i o emocionalnim vezama koje je dijete do tada razvilo.

Kako se dijete osjeća?

Dolazak djeteta u vrtić za njega predstavlja izlazak u svijet. S jedne strane imat će želju upoznati novo mjesto i nove ljude, a s druge strane osjećat će nelagodu, strah i odbijanje.

Da bi stekao sigurnost u nove ljude potrebno mu je određeno vrijeme.Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete, ono ovisi o njegovu temperamentu, iskustvima i emocionalnim vezama koje je do tada razvilo.

Privrženost

Iako je dijete najčešće privrženo i ocu i majci, u većini slučaja ono će biti više privrženo majci te s njom imati jače razvijni emocionalni odnos. Važan faktor, koji zasigurno utječe na kvalitetu privrženosti jest ponašanje majke i njezin odnos prema djetetu. Smatra se da su majčina osjetljivost na dijete i njezino prilagođavanje djetetovim potrebama i ponašanju najvažniji konstrukt sigurne privrženosti. U praksi, može se reći da iskusan odgajatelj nakon uvodnog intervjua i nekoliko razgovora zasigurno može procijeniti kakva je roditeljska osjetljivost, a time i kvaliteta dječje privrženosti roditelju i „težina“ prilagodbe djeteta na vrtić.

Temperament

Ne smije se izostaviti još jedna važna karakteristika, a to je temperament djece. Dijete „lakšeg“ temperamenta lakše će i bolje prihvatiti odvajanje od roditelja, kao i novu sredinu i osobe oko sebe, dok će dijete „teškog“ temperamenta teško prihvaćati nove ljude, neće prihvatiti utjehu i biti će vrlo plašljivo.

 Roditelji

Djetetova prilagodba uvelike će ovisiti o roditeljima, odnosno o njihovim stavovima. Djetetu treba pokazati da je vrtić pozitivno i zabavno mjesto, rastanci u vrtiću trebaju proći u veselom i ugodnom raspoloženju jer mu time dajete do znanja da je tu lijepo i da nema razloga za tugu. Smirenost i iskrenost od presudne su važnosti.

 Zaključak

Prilagodba nema određeni rok trajnja. Može biti kraća i duža. O tome koliko će trajati osim ličnosti djeteta ovisi i o samim roditeljima koji mogu puno napraviti da dijete ima što lakšu prilagodbu. Također ovisi i o odgajateljima, stoga je nužno odgajatelje sustavno educirati i profesionalno usavršavati u području razvoja privrženosti kako bi bolje razumjeli ponašanje djece  i njihovih roditelja te lakše prepoznali karakteristike određenih obrazaca. Značajno je i imati ugodnu i podržavajuću atmosferu uz mnoštvo poticaja za igru i aktivnosti.

Nakon nekog vremena, kada se dijete oslobodi jaslice će postati mjesto na koje će dijete rado dolaziti i provoditi vrijeme u igri s novim prijateljima.

Smatrate li da bi majke trebale imati dulji porodiljni dopust, odnosno više od 12 mjeseci?

Svaka 2.žena iskusila je negativan utjecaj trudnoće na karijeru. Biste li „žrtvovale“ karijeru i vratile se na posao što je brže moguće ili provele više vremena s djetetom i „trpile na karijeri“?

Jeste li za ili protiv da dijete ide u jaslice? Hoćete li poslati svoje dijete?

Više o ovoj temi i mjernom instrumentu koji bi pomogao djeci da se brže prilagode pronađite na:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=220998

TRAUMATSKI DOGAĐAJI U DJETINJSTVU I PSIHOSOCIJALNO FUNKCIONIRANJE MLADIH

Djeca koja su izložena traumatskim događajima mjenjaju unutrašnju sliku svijeta, oblikuju shvaćanje sebe i drugih te formiraju očekivanja od budućnosti na drugačiji način

Na ovaj osvrt potaknuo me znanstveni članak Nezlostavljajući traumatski događaj u djetinjstvu i psihosocijalno funkcioniranje mladih koji istražuje povezanost izlaganja nezlostavljajućim traumatskim događajima u djetinjstvu s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja mladih. Danas je svijet sve okrutniji. Ratova, prijetnji, nasilja, siromaštva i patnje je sve više, a često nažalost ispaštaju oni najneviniji, djeca. Zbog toga što su rođena na krivom mjestu i u krivo vrijeme nemaju priliku živjeti bezbrižno djetinjstvo, a zbog onih koji im to "kradu" ponekad ispaštaju cijeli život. Stoga neka nas ovaj osvrt i rad potaknu da svijet učinimo boljim mjestom za odrastanje djece.

Trauma

Trauma je svaki bolni doživljaj ili iskustvo koje izaziva trajnije posljedice. Traumatski događaji uključuju smrt, naslije ili prijetnju životu te svjedočenje tragičnim zbivanjima (nesreće, ratovi, katastrofe). Neposredno nakon takvih događaja ljudi imaju niz reakcija. Traumatsko iskustvo koje uključuje osobno pojedinca naziva se trauma privrženosti, a javlja se nakon traumatskog događaja povezanog s odnosima u kojima postoje snažne emocionalne veze (obiteljsko nasilje).

Posljednjih godina istraživači donose zastrašujuću brojku od 60,8% mladih koje je neposredno doživjelo jedan traumatski događaj.

Traumatski događaji kojima su izložena djeca smatra se i traumatskim događajem za roditelja zbog specifičnog odnosa roditelja i djece.

Reakcije

Najčešće posttraumatske reakcije djece su: strah, šok, nevjerica, povlačenje, agresivnost, napetost te ponavljanje događaja kroz crtež ili igru i poteškoća da se nastavi s dotadašnjim životom.

Nezlostavljajući traumatski događaji

U klasifikacijama traumatskih događaja kojima su izložena djeca razlikuje se zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji od traumatskih događaja (najčešće izvan obitelji) pa se o njima govori kao o nezlostavljajućim traumatskim događajima (ratovi, sukobi, prirodne katastrofe, ubojstva, silovanje, vršnjačko naslije itd.).

Takvi traumatski doživaljaji imaju brojne ponašajne i psihološke posljedice ovisno o različitim faktorima, što uključuje spol, dob, obiteljsku i socijalnu podršku. Nezlostavljajući traumatski događaju uvelike utječu na psihološko funkcioniranje djece. Izloženost nasilnim događajima u djetinjstvu povezan je s razvojnim i ponašajnim teškoćama te posljedicama po tjelesno i mentalno zdravlje tijekom kasnijeg života.

Nezlostavljajući traumatski događaji rijetki su u životu pojedinca. Dječaci su znatno češće izloženi nezlostavljajućim događajima, tj.događajima koji ne uključuju nasilne događaje u obitelji, a djevojčice kod takvih događaja pokazuju izraženije reakcije.

Kako djeci pružiti podršku?

Važno je osigurati tjelesnu sigurnost, potaknuti na razgovor o događaju, osigurati podršku, povezati djecu s drugom djecom, ohrabrivati i poticati pozitivnu atmosferu.

Važno je reagirati na vrijeme! Podrška je najvažniji činitelj oporavka!

Više o ovoj temi pronađite na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=254584