Djeca koja su izložena
traumatskim događajima mjenjaju unutrašnju sliku svijeta, oblikuju shvaćanje
sebe i drugih te formiraju očekivanja od budućnosti na drugačiji način
Na ovaj osvrt potaknuo me znanstveni članak Nezlostavljajući traumatski događaj u djetinjstvu i psihosocijalno funkcioniranje mladih koji istražuje povezanost izlaganja nezlostavljajućim traumatskim događajima u djetinjstvu s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja mladih. Danas je svijet sve okrutniji. Ratova, prijetnji, nasilja, siromaštva i patnje je sve više, a često nažalost ispaštaju oni najneviniji, djeca. Zbog toga što su rođena na krivom mjestu i u krivo vrijeme nemaju priliku živjeti bezbrižno djetinjstvo, a zbog onih koji im to "kradu" ponekad ispaštaju cijeli život. Stoga neka nas ovaj osvrt i rad potaknu da svijet učinimo boljim mjestom za odrastanje djece.
Trauma
Trauma je svaki bolni doživljaj ili iskustvo koje izaziva trajnije posljedice. Traumatski događaji uključuju smrt, naslije ili prijetnju životu te svjedočenje tragičnim zbivanjima (nesreće, ratovi, katastrofe). Neposredno nakon takvih događaja ljudi imaju niz reakcija. Traumatsko iskustvo koje uključuje osobno pojedinca naziva se trauma privrženosti, a javlja se nakon traumatskog događaja povezanog s odnosima u kojima postoje snažne emocionalne veze (obiteljsko nasilje).
Na ovaj osvrt potaknuo me znanstveni članak Nezlostavljajući traumatski događaj u djetinjstvu i psihosocijalno funkcioniranje mladih koji istražuje povezanost izlaganja nezlostavljajućim traumatskim događajima u djetinjstvu s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja mladih. Danas je svijet sve okrutniji. Ratova, prijetnji, nasilja, siromaštva i patnje je sve više, a često nažalost ispaštaju oni najneviniji, djeca. Zbog toga što su rođena na krivom mjestu i u krivo vrijeme nemaju priliku živjeti bezbrižno djetinjstvo, a zbog onih koji im to "kradu" ponekad ispaštaju cijeli život. Stoga neka nas ovaj osvrt i rad potaknu da svijet učinimo boljim mjestom za odrastanje djece.
Trauma
Trauma je svaki bolni doživljaj ili iskustvo koje izaziva trajnije posljedice. Traumatski događaji uključuju smrt, naslije ili prijetnju životu te svjedočenje tragičnim zbivanjima (nesreće, ratovi, katastrofe). Neposredno nakon takvih događaja ljudi imaju niz reakcija. Traumatsko iskustvo koje uključuje osobno pojedinca naziva se trauma privrženosti, a javlja se nakon traumatskog događaja povezanog s odnosima u kojima postoje snažne emocionalne veze (obiteljsko nasilje).
Posljednjih godina istraživači donose zastrašujuću brojku od
60,8% mladih koje je neposredno doživjelo jedan traumatski događaj.
Traumatski događaji kojima su izložena djeca smatra se i traumatskim događajem za roditelja zbog specifičnog odnosa roditelja i djece.
Reakcije
Najčešće posttraumatske reakcije djece su: strah, šok,
nevjerica, povlačenje, agresivnost, napetost te ponavljanje događaja kroz crtež
ili igru i poteškoća da se nastavi s dotadašnjim životom.
U klasifikacijama traumatskih događaja kojima su izložena djeca razlikuje se zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji od traumatskih događaja (najčešće izvan obitelji) pa se o njima govori kao o nezlostavljajućim traumatskim događajima (ratovi, sukobi, prirodne katastrofe, ubojstva, silovanje, vršnjačko naslije itd.).
Takvi traumatski doživaljaji imaju brojne ponašajne i
psihološke posljedice ovisno o različitim faktorima, što uključuje spol, dob,
obiteljsku i socijalnu podršku. Nezlostavljajući traumatski događaju uvelike
utječu na psihološko funkcioniranje djece. Izloženost nasilnim događajima u
djetinjstvu povezan je s razvojnim i ponašajnim teškoćama te posljedicama po
tjelesno i mentalno zdravlje tijekom kasnijeg života.
Nezlostavljajući traumatski događaji rijetki su u životu
pojedinca. Dječaci su znatno češće izloženi nezlostavljajućim događajima,
tj.događajima koji ne uključuju nasilne događaje u obitelji, a djevojčice kod
takvih događaja pokazuju izraženije reakcije.
Kako djeci pružiti podršku?
Važno je osigurati tjelesnu sigurnost, potaknuti na razgovor
o događaju, osigurati podršku, povezati djecu s drugom djecom, ohrabrivati i
poticati pozitivnu atmosferu.
Važno je reagirati na vrijeme! Podrška je najvažniji činitelj
oporavka!
Više o ovoj temi pronađite na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=254584
Vazno je s djetetom razgovarati o traumatskim dogadajima,poslusati njegove osjecaje,odgovarati na njihova pitanja i sto je najbitnije,pruziti mu ljubav i podrsku!
OdgovoriIzbrišiU razgovoru sa djetetom svaka tema mora biti dobro dosla tako da dijete ima osjecaj da sve moze pitati. Da se ne boji podijeliti svoja razmisljanja ili bilo sto sto ga muci sa svojim roditeljima.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiRoditelji ponekad i sami trebaju pitati svoju djecu imaju li kakvih problema i muci li ih nesto u slucaju da im se oni sami ne povjere, a onda dalje u takvim situacijama je najpotrebnije biti uz njih i dati im veliku podrsku i osjecaj sigurnosti.
OdgovoriIzbrišiBilo bi divno kada do traume ne bi ni doslo. Ali ako dode definitivno razgovarati s djetetom i zadati mu nekakve zadatke, primjerice da nacrta nesto ili isprica neku pricu po njegovu izboru iz cega se moze iscitati sto malisan drzi u sebi. Preporucam isto tako I pregled strucne osobe. Jer traume mogu imati veliki utjecaj na daljnji razvoj djeteta I potrebno je na vrijeme reagirati.
OdgovoriIzbrišihttp://www.cgjungpage.org/learn/articles/analytical-psychology/802-a-jungian-perspective-on-the-dissociability-of-the-self
OdgovoriIzbrišiMajka najbolje poznaje svoje dijete i primjeti kada nesto nije u redu. Zivimo u vremenima kada je tesko izbjeci neki oblik traume. Treba svakodnevno poticati dijete da razgovara o aktivnostima koje je provodilo tokom dana, posebno o onom vremenu kada majka nije bila prisutna. Pri tome treba izdvojiti odredeno vrijeme i imati strpljenja kako bi s djetetom produbili osjecaj podrske i povjerenja.
OdgovoriIzbriši